Lucky - Usamljenost nije isto što i samoća

Neću početi ovaj osvrt sa izlizanom frazom: topla i humana priča. Počet ću s citatom iz samoga filma: „Usamljenost nije isto što i samoća“...

Lucky je samotnjak. Živi na rubu maloga gradića u pripizdini negdje na jugu Amerike. Debelo zašao u godine, kada već postaje pomalo medicinski izazov mjesnome doktoru, Lucky je čovjek navika. Ustajanje, malo joge, odijevanje te onda uvijek ista ruta po gradiću. Omiljeni i jedini kafić, trgovina, šetnja, pa nazad kući na omiljeni kviz. Uobičajena rutina, svakodnevni susreti s ljudima koji žive u gradiću i isčekivanje neumitnoga kraja svega. To je Luckyev život. I preispitavanje svega i svačega. Začuđujuće bistar i nekonvencionalan lik je Lucky. U kratkim susretima s svakodnevnicom, polako otkrivamo njegov bistar i gorkast um, pokušaj čovjeka da promisli o tome što ga čeka kada nastupi praznina.

Lucky je počast. Posveta velikom Harry Dean Stantonu, koji je ubrzo nakon snimanja filma preminuo, 15.9.2017 u dobi od 91 godine. Rijetko se kada snimaju filmovi po čovjeku, glumcu. Obično priča „izabere“ glumca. Ili novac, želja za zaradom. Ili dodvoravanje publici. Ovdje to nije slučaj.

Režiser, inače solidni glumac J.C.Lynch je želio raditi film sa velikim Harryem Dean Stantonom, dok je još sa nama. Ovo je klasična posveta, u filmu se recimo pojavljuje David Lynch u sporednoj ulozi, velikan u čijem je Twin Peaksu, Harry bio glumačkoj ekipi. Nikako ne mogu i ne smijem ne spomenuti Paris, Texas Wim Wendersa. To je bio prvi film gdje sam ja vidio specifičnu figuru, mršavoga upečatljivoga glumca, velikana koji nikada nije bio u prvom planu. No isto tako su svi znali za njega. Puno „karakternih“ glumaca prođe kroz naš život, a mi se zapitamo: „ Kako se ono zove, Znaš glumio je u onome.. kako se ono zove?“. Vjerujem da Harry nije imao taj problem. Nikada nisam zaboravio to lice, od prvoga trenutka, kada sam ga vidio.

Puno o glumcu Harryu Dean Stantonu, jer je to film o osobnosti, meditaciji, pokušaju jednoga samotnjaka da nađe smisao u proživljenom životu. Njemu kao čovjeku koji ne vjeruje u Boga teže je prihvatiti strah od nepostojanja, nego vjerniku. Vjernik ne propitkuje, on prihvaća nadu. Lucky nije takav, on propitkuje i boji se. Boji se onoga što neumitno dolazi po njega. Praznine. Lucky je film ugođaja, pametnih misli i promišljanja. Isto tako je i film koji ne daje odgovore bilo koje vrste, odgovore moramo naći svatko za sebe.

Presuda: Bit će mi žao ako preskočite Lucky, a da se smatrate nekim filmofilom. Gledati. Ljubitelji akcije i melodrame zaobići u širokom luku.