Requiem - spoj thrillera i horrora na britanski način

Za seriju kao i za film, važi pravilo žanrovskih odrednica. Ako je thriller, gledat će je ljubitelji napetih zločina i naravno željni da se rasplete po mogućnosti tako da pravda pobjedi. Ljubitelji komedije tražit će da ih ta serija opusti i zabavi. Ljubitelji romantike tražit će odsjaj u srcu i sjetit će se nekih prošlih dragih uspomena. No ponekad „hibridi“ dva žanra, ako su srodni, budu još uspješniji nego čistokrvni žanrovski postulati. Npr. Alien serijal, jaka doza sf-a i horrora. Onda buddy/buddy spoj akcije i komedije tipa Lethal Weapon... Ima toga puno. Ako uspije najčešće se prometne u punokrvni hit, bilo u kinima, bilo na tv mrežama. Requiem je čisti spoj thrillera i horrora. Ne misterije, nego baš modernoga gotičkoga horrora.

Matilda Gray je čelistica sa sjajnom budućnošću. Dočim je sudbina okrutno ne odvede na sasvim drugu stranu ovoga našega svijeta. Nakon što je svjedočila nasilnom i neobjašnjivom majčinu samoubojstvu, Matilda nalazi kutiju s isječcima iz novina i starim fotografijama. Radi se o nestanku male curice Carys, koje se dogodilo u njoj nepoznatom Waleskom mjestašcu Penllynith daleke 1994. godine. Matilda ima razloga da posumnja da Janice, njena upravo umrla mama i nije njena prava biološka majka. Zajedno s Halom, najboljim prijateljem, kreće u potragu za izgubljenim identitetom...

Prva epizoda BBC/Netflixove uspješnice Requiem odmah stavlja do znanja da se tu ne radi o običnom thrilleru. Dve povezane nasilne smrti, stari dvorac, razbijena ogledala, čudna onozemaljska muzika, buka i pomicanje stvari. Gledatelj nema dileme, ovdje je riječ o supernatural događanjima isprepletenim thrillerom o jednom dalekom događaju koji je izmjenio život male lokalne zajednice. Poslije prve epizode (od 6 ukupno), nekako pomalo preteže thriller, Matilda istražuje tko je ona zapravo, da bi sve opet završilo u horror crescendu.

Autor serije Mrksa ne skriva da mu je film Rosemary's Baby bio na pameti, kada je pisao scenarij za seriju. Njegov glavni adut je pak glumica Lydia Wilson, platinasta plavuša, koja dominira serijom, sve se vrti oko nje. Meni je ona pomalo iritantna kao lik, pa mislim da je odradila solidan posao, jer me nije ostavila ravnodušnim. Kao i sve BBC serije i ova ima odličnu glumačku postavu. Osim Lydie, glavni dio posla su obavili sjajni glumci Joel Fry (Game of Thrones), Claire Rushbrook („Dr. Sleep“) i cijela gomila drugih. Snimano je u Walesu, malome mjestu Dolgellau, koje je prekrasno na tipično britanski način. Zelenilo, stari dvorci su živopisno mjesto za supernatural događanja ovoga tipa.

Requiem da stvari budu jasnije, nije serija koja bude jako odjeknula među ljubiteljima napetica. Ima tu stvari koje podosta škripe. No BBC je preozbiljan da produkcijom i glumačkom postavom ne bi nadoknadio velike rupe u priči, kojih ima gomiletina. Isto tako ima određene repetitivnosti, pa bih je ja skratio na recimo četiri epizode, s time bi se i ritam nešto ubrzao. Ono što budu zamijetili svi koji budu pogledali ovu seriju je pomalo nedorečen kraj. To je zato što je njen tvorac Mrksa seriju i zamislio kao dvodijelnu. Već je u produkciji nastavak serije, tj. druga sezona, koja po meni može samo još više otići u horror smjeru. Pa eto, to je neka vrsta poziva ljubiteljima britanskoga horrora da pogledaju ovu seriju. Ostali? Po volji. Nije niti jako dobra, no nije niti loša. Prosječna serija za „ubiti“ vrijeme.