Valley of Tears - Bitka na Golanskoj visoravni

Kada je Izrael u šesto-dnevnom ratu, 1967. pobijedio Arape, oteo je između ostaloga Golansku visoravan od Sirije. Godinama nakon rata Izrael je bio uljuljkan u stanju popularne „Koncepcije“. Otprilike je to nacionalni konsenzus da je Izrael toliko vojno dominantan na području Bliskoga Istoka, da mu ne prijeti apsolutno nikakva opasnost od strane Arapa. To stanje je potrajalo sve do 1973, točnije listopada, 1973. Tada je snažna arapska koalicija predvođena Egiptom i Sirijom 6. listopada 1973, na Yom Kippur, iznenadila izraelske vojne položaje na Golanskoj Visoravni (Sirija), te Sinaju (Egipat). Bio je to krajnje pomno odabran trenutak iz dva razloga. Prvi je naravno Yom Kippur, jer su Arapi uhvatili Izraelce u trenutku kada su istureni položaji bili brojčano prepolovljeni, zbog odlaska vojnika kući na praznike. Drugi razlog je što je izraelska obavještajna služba potpuno zakazala, jedan od razloga je što je listopad i za muslimane sveti mjesec - Ramazan. Jedna od najvećih tenkovskih bitaka u svijetu nakon Drugoga svjetskoga rata, vodila se na Golanskoj visoravni, u Dolini suza, Valley of Tears.

Yom Kippur je pred vratima. Marco i Alush, dvojica prijatelja od djetinjstva, čekaju nestrpljivo da se treći član njihove tenkovske posade Malachi, vrati s dopusta. Međutim, Malachi je zaglavio u zatvoru u Tel Avivu. On i Marco su članovi „Crnih pantera“, sefardske skupine koja se bori za prava siromašnijega dijela društva. Jer Izrael je klasno podijeljen između Aškenazija, europskih Židova i Sefarda, koji porijeklo vuku iz Španjolske i Maroka. Malachi je odličan vozač tenka, no zaigrao se s Molotovljevim koktelom, pa je u istražnom zatvoru. Kada Malachi pobjegne, Sirijci su već napali Golansku visoravan. Zemlja je u rasulu, vojno nepripremljena. Malobrojne tenkovske posade odupru se Sirijskim brigadama, a odnos snaga je 10:1. Na putu prema prijateljima, Malachi se sprijatelji s čuvenim piscem i bonvivanom Meni Ben-Drorom, koji traži sina Yonia, koji se iz Pariza došao pridružiti Izraelskoj armiji. Pomaže im Dafna, Izraelska časnica čiji je dečko Yoav bio u osiguranju obavještajnoga bunkera, na dijelu Golana koji su Sirijci na početku invazije naprosto pregazili. Malachi stiže na vrijeme da se uključi u jednu od najvećih tenkovskih bitaka nakon WW2...

Vidljivo je iz sadržaja da ljubitelji ratnih serija i filmova itekako imaju razloga pogledati 10-dijelnu izraelsku seriju koja je nedavno emitirana na HBO Max. Seriju je režirao Yaron Zilberman, po scenariju Rona Leshmana, savršeno je minuciozna rekonstrukcija rata za Golansku visoravan. Odlična je i popratna priča, koja tijekom ratnih djelovanja nalazi vremena i za seciranje odnosa između povlaštenih Aškenaza – Europejaca, te Sefarda koji porijeklo vuku iz Španjolske i Maroka. Odlični likovi su zaslužili i odlične glumce. Serija ni tu nije omanula. Casting je izvrstan. Od Liora Ashkenazia koji tumači Menia, do Omera Perelmana Striksa koji glumi sporednu ulogu, iritantnoga Caspia. Osim same tenkovske bitke, koja je u povijesnom smislu potpuno relevantno rekonstruirana, kritičari hvale i detaljnu pripremu prije samoga snimanja. Sve brigade, čak i časnici Sirijske obavještajne službe, sve što je u seriji navedeno je povijesno točno. Dalo se truda, bez uobičajenoga izmišljanja imena i događaja, koji su specifični za šlamperaj.

Volim povijesne serije i filmove. Uvijek nešto novo saznam, pomiješano s nečim starim, uvijek je zanimljivo. Ovdje se ima što vidjeti. Nasmiješeno lice Golde Meir i Moshe Dayana u arhivskim snimkama, izraelsko društvo šezdesetih koje je bilo u znaku uličnih nemira, djece cvijeća, pa čak i Crne pantere u Izraelu? Za uobičajenu sliku Hasida, Zida plača i Kibuca, neobično je vidjeti da je Izrael 60-tih bio sličniji svijetu nego što je to danas. Serija je naravno politična koliko i vojna. Jasno da bude komentara iz rakursa židovske okupacije Zapadne obale i otimanja teritorija Arapima. Mada, jedan razgovor između mladoga židovskoga vojnika i zbunjenoga Sirijca usred vukojebine Golana, vuče na nekakvu ravnotežu i drugačiji pogled, humaniji pogled na rat kao takav. No to otprilike vrijedi za rat općenito. Za sukob u Dolini suza, Sirijci su prikazani kao krvožedni i brutalni napadači bez osobnoga identiteta. Otprilike kao Švabe ili Japanci u klasičnim starim ratnim filmovima. Malo bode u oči i to što se Palestinci uopće ne spominju u 10 epizoda. A oni 1973, čine skoro četvrtinu izraelskoga društva. No što se tiče vojnoga aspekta, ako zanemarimo čisto politička pitanja i dileme, serija je vrijedna gledanja. Dobra gluma, još bolje mnogobrojne scene borbe, čine seriju vizualno impresivnom. Nekako izgleda dosta stvarno, bez puno CGI efekata, pa ljubitelji ratne akcije budu zadovoljni. Meni se serija svidjela i zbog tih 1973 g. -povijesnih detalja ( odjeća, frizure, automobili, muzika, arhivske snimke ). Uglavnom vrijedi je pogledati, kao što se nadam da najave o snimanju druge sezone koja bude obradila egipatski upad na Sinaj, budu istinite. No valja napomenuti da je serija za izraelske standarde veoma skupa. Otprilike 1 milion $, po epizodi. Najskuplja serija u povijesti Tv Kan 11, s time i najskuplja serija ikada snimljena u Izraelu.

Za ljubitelje tenkovskih bitaka: Sirijske snage su za infiltriranje na Golansku visoravan tijekom Yom Kippurskoga rata (iliti tzv. „Listopadski rat“)  koristile između 900 – 1.200 tenkova. Pokrivalo ih je 1.000 komada raznoga artiljerijskoga oružja. Na Golanu je bilo svega 170 izraelskih tenkova, te 60 komada artiljerijskoga oružja. Kako su uspijevali oduprijeti? Pogledajte sami, no zapamtite da su to istiniti povijesni podaci, koliko god to nestvarno izgledalo.