Paris Police 1900 - Brutala u osam epizoda

Počet ću ovaj osvrt s pomalo neobičnom rečenicom. Ova serija francuskog Canal+ je brutalna. Pomalo pomodni izraz, no ja ga koristim ovdje u izvornom značenju. Brutalno ovdje znači da budete spremni na sve vrste nasilja. Fizičko nasilje, političko nasilje, nasilje prema životinjama, te na posljetku i nasilje prema ženama. Nije kreator serije Fabien Nury izmislio nasilje radi našega zadovoljstva ili negodovanja.

Nasilje je naprosto dio onoga vremena. Vrijeme Treće republike, politički je Francuska na putu da postane ono što je Njemačka postala nekih par desetljeća poslije- desničarska fašistoidna republika. Možda je upravo vjekovno neprijateljstvo s Njemačkom vratilo Francusku na neki centristički položaj u zadnji čas. No, tada krajem XIX i početkom XX stoljeća Francuska je bila u previranjima. Izuzetno su osnažile Lige (stranke- pokreti), Antisemitska liga, Rojalisti, Bonapartevci, svi oni ujedinjeni u mržnji prema Židovima i Anarhistima, budućim komunistima.

Francuski predsjednik Felix Faure, 1899. godine umire poprilično dekadentno, u naručju ljubavnice. Paris i Republika je kotao koji samo što nije eksplodirao. Afera Dreyfus trese državu. Vlada iz mirovine povlači prefekta Lepina, iskusnog policajca da spriječi da Paris ne potone u nasilje i divljaštvo. Braća Guerin uz snažnu podršku desničarskih krugova uzdižu Antisemitsku ligu u poticatelja pobune, sve iz priprostih sebičnih ciljeva. Da diskriminacijom Židova prigrabe njihovu imovinu i poslove koji su razgranati širom Parisa i Francuske. Žrtve i ciljevi nisu samo Židovi. U vremenu kada sve pomalo puca po šavovima, neke žrtve su isključivo predmet umorstva koje s politikom nema veze.

Tijelo Josephine Berger raskomadano u dva kofera pliva Seinom. Mladi inspektor Antoine Jouin – Jeremi Laheurte, sumnja da tijelo ima veze s pismom ucjene kojim je dotična prostitutka i doušnik napisala ocu svog sinčića Mathiasa. Otac je netko iz aristokratskih krugova Francuske. Istraga se grana u nekoliko pravaca, jer je pariška policija podijeljena u zone interesa. Prefekt Lepine i policijski zapovjednik su na strani pravde. No snažna i djelomično neovisna pariška sigurnosna služba na čelu s korumpiranim Puybaraudom- Patrick D'Assumcao, baca im klipove pod noge. Da se sakrije umiješanost moćnih ljudi, nastoji se istragu što prije okončati. Žrtvuju se nevini ljudi, što se ne svidi glavnom Puybaraudovom batinašu Frieslu- Thibaut Evrart, koji se odmetne...

Ako vam se čini da sam vam otkrio neke pravce radnje, to je ništa, baš ništa. Likova ima jako puno, svi su kompleksni. U povijesnom smislu ima cijeli niz situacija koje su zadane vremenom. Žene su početkom XX stoljeća, potpuno zavisne od muškaraca. Većina ih je siromašna i samo udajom može preživjeti i prehraniti hrpu dječurlije, koju im „priskrbe“ muževi. Većina njih ima i dodatni posao, prostituiranje i špijuniranje. Nije baš bajno ni u visokim krugovima. Malo je bogatašica rođenjem, većina ih to postaje udajom. I one su žrtve zlatnog kaveza, sklone tada pomodnom drogiranju, heroin je na početku putovanja ljudskim društvom. Puno njih su policijski doušnici, bilo ucjenom, bilo prostituiranjem. Lijepe žene, koje su htjele biti dio društvene kreme isto su se bavile prostitucijom. No one su bile kurtizane, prostitutke iz viših slojeva. Takva je i Meg Steinhell- Evelyn Brochu, jedna od stožernih ženskih likova u seriji.

Ono što budete primijetili u prve dvije – tri epizode, je količina brutalnog nasilja koje se bude sručilo na vas s ekrana. Većina nasilnih scena, nije čisto fizičko nasilje, već političko, rasno i spolno. No ipak ima i pomalo degutantnih scena u prve dvije epizode. Moglo se ipak bez scena okrutnosti prema životinjama. Klanje svinja i telića, ubijanje i guljenje kunića, nije trebalo biti tako eksplicitno. No kao da se htjelo poručiti da ako se komadanje žena i javno pozivanje na ubojstva Židova i Anarhista smatra djelićem onoga vremena, ni nasilje prema životinjama nije prikazano u rukavicama.

Sljedeće što vam bude zapalo za oko je fenomenalna kamera Juliena Despauxa, Frédérica Balekdjiana i autora Nurya. Montaža i kamera, kostimografija su vrhunski do najmanjeg detalja. Užitak za oči, još je veći užitak za ljubitelje tog povijesnog trenutka. Priča je fenomenalna. Stvarni akteri i stvarni događaji pomiješani s fikcijom, dramaturški su toliko besprijekorni, da se nema što dodati, ni oduzeti nakon odgledane mini serije. Da, mini serije od osam epizoda. Nema nastavaka, niti su potrebiti, jer serija završava s točno određenim povijesnim trenutkom, kada se povijesni događaji poklope s pričom u seriji.

Ono što bude većinu koja se odluči pogledati seriju zasmetalo, je ta nekoliko puta spominjana brutalnost. Možda većina ljudi ne očekuje takvu neumotanu i izravnu priču s toliko različitih oblika nasilja. Količina krvi još je i mizerna prema količini prijetnji i neprestanoga nasilja, koje povijesni događaji potkrepljuju s činjenicama. Svidjelo se to nama ili ne. Meni se dovoljno svidjelo da seriju mogu preporučiti, jasno ne svima. No ljudima koji vole povijesne serije, političke i ine igre, prepune stvarnih osoba i stvarnih događaja, a koji mogu podnijeti već spomenuto nasilje. Za njih je ovo prava serija. Ostali vrijeme prekratite s nečim nezahtjevnim. Za oči i za stomak...

Trivia: Veliki pisac Emile Zola je uputio čuveno javno pismo J'Accuse-Optužujem, 1898. godine, zbog čega je bio osuđen na godinu dana zatvora. Mada je tada već francuska javnost znala da je vojne tajne Nijemcima odavao Marie Charles Ferdinand Esterházy, a ne osuđeni Dreyfus. Dotični Dreyfus je bio jedini židov u štabu francuske vojske. To ga je pretvorilo u jednog od najpoznatijih žrtvenih janjaca u novijoj političkoj povijesti.