Aftermath - Posljedice, ali za gledatelje

Nije neuobičajeno da se u Netflixovoj mjesečnoj pozamašnoj kvoti noviteta provuče i poneki osrednji/loš filmić. Uostalom, po tome je Netflix dosta ozloglašen kod kritičnijeg dijela pretplatnika. Naprosto kvantitet prije kvaliteta, to je recept Netflixa da zadrži i privuče pretplatnike. Zaspi ih količinom, a zakon velikih brojeva kaže da se bude našao neki dobar naslov, za svakoga ponešto.

O ukletim ili opasnim kućama snima se na desetke filmova svake godine. Uglavnom su gotovo svi bolji od ovoga novoga Netflixovog štanceraja. Film Aftermath boluje od tipičnih boleština vezanih uz Netflix produkciju. Bolna osrednjost u većini stvari koje čine jedan film boljim ili lošijim. Režiser filma je Peter Whinter, koji je ujedno i producent. Iza sebe ima nešto malo naslova kao režiser, uglavnom osrednjih pojedinačnih epizoda B-serija. Kao producent ima 20-tak naslova, sve redom nezapaženih produkcija serijala i filmova. Rekli bi tipična B- televizijska produkcija. Ako vam kažem da je dotični gospodin i napisao scenarij za ovaj filmić, sve je jasno. Ušteda do bola, 3u1, rekli bi ulagači. No ovo je film, a ne neka menadžerska investicija. Da se sa štednjom stalo samo na gospodinu 3u1 Wintheru, bilo bi dobro, no casting je katastrofalan.

Priča počinje telopom da je filma baziran na istinitim događajima. To je zaista bizarno, jer ako pogledate film do kraja, složit će te se sa mnom da ni najluđim vijestima i dokumentarcima niste čuli za tako nešto.

Nakon suprugine nevjere, Kevin Dadich – Shawn Ashmore, bude sve otvoreniji savjetu bračne terapeutkinje, da novu etapu zajedničkog života, novi početak s Natalie – Ashley Greene, započne u novom domu. Nakon prekida studija Kevin se bavi kemijskim čišćenjem mjesta umorstava. Tako i bude na pravom mjestu kada gđa Joan, prodaje naslijeđenu kuću, u kojoj je njen brat ubio ženu pa sebe. Kuća je high tech i ide debelo ispod cijene, zbog zazora kupaca od mjesta krvavog pira. Ispočetka se promjena okoline čini kao pun pogodak, no vremenom, kuća sama po sebi unosi razdor u život Kevina i Natalie. Misteriozne sitnice, loptica koja se pojavi na krevetu, otvorena vrata kupaonice, kulminiraju s trovanjem nesretnog psa bračnog para Dadich. Obećavajuća situacija se raspršuje kao mjehur od sapunice, no to je najmanje oko čega Dadichevi trebaju brinuti. Veća opasnost za njih je sama kuća i ono što u njoj boravi...

Obično smo navikli na horrore s ukletim, sablasnim kućama u gotičkom stilu. Velike, hladne kućerine ili imanja su sama po sebi zlokobna. Ovdje to nije slučaj. Kuća je fenomenalna, vrhunski high-tech dizajn.. Bazen i jacuzzi u  vrtu, koji Dadichevi jedva da pogledaju? Priča je zaista neuvjerljiva, bilo zasnovana na istinitim događajima ili ne. Od početka se ne možete oteti dojmu, da nezaposlena dizajnerica i čistač mjesta zločina ne mogu do takve kuće. Pa ni da je u njoj odigran Teksaški masakr motornom pilom.

Jezive sitnice koje nas moraju uvjeriti da je nešto u kući budu toliko rijetke da ih se teško i sjetiti. Sat i pedeset minuta vašega života Peter Winther je odlučio ubiti s neodlučnošću. Nikako da se odluči, da li film servirati kao klasični horror, ili pak kao dramicu o bračnom paru u krizi. Od sat i pedeset minuta filma onih pedeset minuta otpada na pravu stvar, tj. bizarne događaje, a ostatak je razvlačenje dvoje ne baš uvjerljivih glumaca, da nam dočaraju što oni „prolaze“. 

Kvaka 22 je upravo u tome. Natalie i Kevin, Shawn Ashmore i Ashley Greene, dvoje slabo poznatih glumaca u tradicionalnoj škrtoj produkciji Netflixa što se tiče castinga. I inače je Netflix sklon, slabo poznatim glumcima, koji budu za sitnu lovu izgurali nekako film od početka do kraja. Ovo dvoje je očajno. Ne znaš koga bi prije izbacio iz filma, da se tebe pita. No to je kod Netflixa tako. Kamera i scenografija, montaža, muzika, interijeri, sve je Ok. Nema ni u Aftermath onoga ružnoga osjeta jeftinoće, zbog kojega poželite odustati od filma na početku. No, casting je katastrofalan. Na stranu priča, koja je prepuna rupetina. Na stranu povremene nebuloze režisera/producenta/pisca Winthera. Pravi problem filma leži u dvoje skromnih ali i potpuno nesukladnih glumaca, Ashmore i Greene. Oni bi trebali izvući predugi film, jer su 80% filma u kadru. Oni to ne mogu. Naprosto ne mogu.

Ako imate prag tolerancije veći od mene, na škrtost Netflixa prilikom castinga, još vas uvijek čekaju rupetine u priči, tipa kamo je nestala rođena sestra Natalie? Izgleda da to ne zanima ni režisera Winthera, još manje njenu sestru Natalie. Mene je zanimalo kako njih to ne zanima? Ima još i većih rupetina, no pustit ću vas da se s njima zabavljate sami. Ako izdržite film, možete se hvaliti tko je otkrio veću budalaštinu u priči.

Uglavnom, gledajte samo ako nemate 110 minuta pametnijeg posla. Trivia: Bračni par na čijoj se priči bazira film Aftermath, zove se Jerry Rice i Janice Ruhter. Zapetljana priča se događa 2011. godine, te je kao istinita priča u samo nekim, manje mračnim dijelovima poslužila za scenarij ovoga filma. Tako da je film samo „baziran“ na sitnicama. Daleko od toga da je priča zaista ista. Nije, ni blizu.