Midnight Mass - Koliba, ogrnuta horror ruhom

Da mini seriju emitiranu na Netflixu, 24.9.2021, nije režirao i napisao Mike Flanagan, koji je ujedno i producent, rekao bih da ovo nije trebala biti horror serija. No, kako je Mike Flanagan autor The Haunting of Hill House, The Haunting of Bly Manor, obje vrhunske horror serije emitirane na Netflixu, nema dileme - ovo je trebao biti horror. Ispalo je da je u Midnight Mass Flanagan utkao popriličnu subverzivnu podradnju. Neka vrsta podcasta, gdje Flanagan kroz seciranje izolirane zajednice na otoku, propitkuje religiju, smisao života, te nadasve ovisnost, pojedinačnu i zajedničku opsesivnost vjerom i pripadništvom zajednici. Pojedinac kao individua na otoku Crockett ne vrijedi mnogo. Tako i dvoje povratnika na otok, Riley - Zach Gilford i Erin - Kate Siegel, svojevrsni su izopćenici jer su svojevremeno udaljili od zajednice. Oboje svoj povratak u stado moraju verificirati kroz uključenost u crkvene rituale. Crkva je zajednički nazivnik zajedništva na otoku. A može se reći da je Crkva i religija glavna tema mini serije od sedam epizoda. O čemu se u seriji radi?

Maleni otočić Crockett je veoma izolirana skupina ljudi, točnije 127 stanovnika svoju pripadnost zajednici doživljavaju kroz posvećenosti Crkvi. Mise su svakodnevica kao i naporan rad, ribarenje i zemljoradnja, u ovom od Boga zaboravljenom naselju. A da je Bog kojega svakodnevno štuju, zaboravio na Crockett, vidjet će se kada na otočić stiže novi svećenik. Mladi, karizmatični otac Paul Hill- izvrsni Hamish Linklater, dolazi na otočić zamijeniti oca Pruitta, koji je vodio pastvu u zadnjih 50 godina. Otac se razbolio na putu za Svetu zemlju, te se navodno liječi negdje daleko od otoka Crockett.

Otac Paul veoma brzo nameće tempo posustaloj učmaloj vjerskoj zajednici, te obećaje da stanovnici budu svjedoci čuda, koja ubrzo slijede. A kud ćeš većega čuda od ozdravljenja? Gradonačelnikova mlada kćer Leeza - Annarah Cymone, prohoda, mada je više godina vezana za invalidska kolica. Nju je greškom napucao iz puške u kralježnicu mjesni pijanac Joe Colli- Robert Longstreet, koji ubrzo bude nastradao. Netom nakon čudesnog ozdravljenja, otac Paul ima niz religiozno-zdravstvenih napadaja. A i čuda osim što iscrpljuju oca Paula, vuku za sobom i neobjašnjiva umorstva. Vrlo brzo je jasno da je s ocem Paulom na otok Crockett stiglo još nešto...

Ovako ispričana priča je očigledno horror trade mark Mike Flanagana. Pa gdje je tu The Shack (2017) iz naslova? Svaka od sedam pojedinačnih epizoda sadrži u sebi podradnju. Osim horror glavne struje, Flanagan kroz svoje likove propitkuje vjeru, posvećenost, pobožnost, obitelj, pa i ovisnost. Njegov glavni lik u prvih pet epizoda Riley nije slučajno alkoholičar, čitaj ovisnik. On je ovisnost o vjeri svojih roditelja otočana zamijenio za ovisnost o alkoholu. I zato biva teško kažnjen grizodušjem, jer je alkoholiziran skrivio automobilsku nesreću, pri čemu je smrtno nastradala mlada žena. Nakon odslužene kazne, Riley se vraća u zajednicu na otok, simbolično zamijenivši ovisnost o alkoholu vraćanjem Crkvi. Zanimljivo i značajno je što mu roditelji ne zamjeraju što je pijan skrivio smrtonosni udes. No užasnuti su kada kaže da ne ide na misu.

U svakoj od sedam prikladno nazvanih epizoda: Revelations, Act of Apostols, Psalms, Genesis itd... Flanagan nalazi vremena za dijaloge i monologe od po 15-20 minuta. Upravo je to na što sam mislio kad sam napisao podnaslov Koliba u horror ruhu. Ne znam kako budu reagirali fanovi horrora, a bome i Flanagana, kada Riley 20 minuta lamentira o alkoholu. Ili kada Apokalipsa na Crockettu uzima maha a dvoje Flanaganovih glavnih junaka, Riley i Erin laprdaju u čamcu punih dvadeset minuta. Ti ne možeš dočekati da se kamera vrati na otok, a oni pričaju, pa pričaju, pa pričaju. Vjerujte mi na riječ, pogledajte sami seriju, pa kažite kako i koliko ste bili spremni na takvo nešto? Kao da usred strastvenog ljubavnog zagrljaja jedan od partnera počne lamentirati o smislu vjere i života općenito. Nesumljivo da za mnoge horror fanove to bude hladan tuš. Umjesto čistog žanrovskog majstorskog uratka kao što je The Haunting of Hill House, dobili smo popriličnu destruktivnu shemu propitkivanja smisla religije i života općenito. No, da vas odmah malo utješim. Horror elementi su na nivou majstora koji je snimio osim pomenutih serija i Doctor Sleep, Ouija: Origin of Evil, te sjajni Before I Wake. Nema sumnje da je Mike Flanagan veliki majstor horrora. Možda je on ono, što je Stephen King u svijetu pisane riječi u horror žanru. No izgleda da kao i King ponekad ima potrebu da malo opstruira žanr. 

Tako nekako bi bila i moja ocjena ove neobične mini serije. Meni kao poborniku lika i djela Mikea Flanagana, serija definitivno ima prolaznu ocjenu. No isto tako sam svjestan da ljubiteljima čistoga žanrovskoga horrora, ovo bude išlo na živce. Tako da bih Midnight Mass preporučio svima ljubiteljima žanra, no uz ogradu da možda budu neugodno iznenađeni Flanaganovom podradnjom. Isto tako vjerujem da upravo ta neobična lamentiranja budu imala svoje pobornike. Uglavnom, morate pogledati i sami donijeti ocjenu. Meni nije žao, no ako bih morao ponavljati Flanagana ipak bih bez razmišljanja uzeo The Haunting of Hill House.

Trivia: kod Flanagana uglavnom glavne, ili bar važne uloge ima njegova lijepa supruga Kate Siegel, još od filma Ouija: Origin of Evil. Ovdje glumi Erin, pokajnicu i povratnicu na otok Crockett. Ne znam da li sam dobro zamijetio, no čini mi se da na otoku osim što nema asfaltiranih prometnica, nema ni jednog jedinog automobila. Raritet za seriju koja se događa u XXI stoljeću.