Roger Waters: The WallPogledaj trailer!

Film

glasbeni, dokumentarni (2014)

Roger Waters: The Wall

Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

}
Ocena uporabnika
-
8,6
Roger Waters: The Wall

Leto:

2014

Zvrst:

glasbeni, dokumentarni

Trajanje:

132 min

Režija:

Roger Waters
, Sean Evans

Scenarij:

Roger Waters
, Sean Evans


Glavne vloge:


Jon Carin
  >  Keyboards
Kipp Lennon
  >  Backing Vocals
Roger Waters
  >  Vocal, Guitar, and Bass
G.E. Smith
  >  Guitars
Snowy White
  >  Guitars
Graham Broad
  >  Drums
Robbie Wyckoff
  >  Vocals (as Robbie Wycoff)
Marlo Fisken
  >  Dancer (projections)
Dave Kilminster
  >  Guitars (as David Kilminster)
Francesco Bugliosi
  >  SS Officer
Harry Waters
  >  Hammond and Piano
Jon Joyce
  >  Backing Vocals
Pat Lennon
  >  Backing Vocals
Mark Lennon
  >  Backing Vocals
Randon Cusma
  >  Cop (projections)

Povzetek:


Kreativni genije Pink Floyda Roger Waters, prepričava pad u depresiju i slom izmišljene rok zvijezde "Pinka". Iako inspirisan ličnim životom, veliki uticaj na albumu imao je Berlinski zid koji je poslije Drugog svjetskog rata podijelio Njemačku na dva dijela. Zahvaljujući multimedijalnim tehnologijama, Waters je na ovoj turneji uspješno pozvao na rušenje zidova i barijera između ljudi, koje prouzrokuju smrt nevinih. Iako konceptualan album koji se sluša u cjelini, publika uvijek sa nestrpljenjem iščekuje možda najbolji rok-singl u istoriji 'Another Brick In The Wall', koji je nadživio i pregazio album, što Waters prilikom realizacije albuma svakako nije želio! No, pažljivim slušanjem/gledanjem koncerta, ređa se zaista sjajna priča: Mother, Your Lust, Don't Leave Me Now, Another Brick in the Wall part III, Hey You... No ipak, najbolju reakciju publike uvijek izaziva Comfortably Numb. Waters ispred zida pjeva uvodne stihove, dok u nastavku pjesme, na žalost umjesto Davida Gilmoura, na vokalu se pojavljuje Robbie Wycoff, a na gitari Dave Kilminster, koji se platformom uspinje na vrh zida. Waters lupa po zidu i jednim jakim udarcem stvara se iluzija da je zid slomljen i simbolizuje "Pinkov" nervni slom. Publika, znajući šta slijedi, skandira "Run Run Run" i kreće Run Like Hell. Nakon Waiting for the Worms i The Trial slijedi fantastična zvučna (surround) eksplozija kojom se zid ruši. Na ruševinama svi zajedno izvode Outside the Wall i... Ugrabite da pogledate koncert Watersa dok je još živ (76 god.), vrlo je aktivan, a spektakl? Niko osim Pink Floyda NIJE pravio veći!
W@nj@ (obožavalac, ipak više Floyda nego Watersa)

Obdelal/la:

vanjja
  • Poglejte podobne vsebine
  • Komentarji (4)

Za komentiranje morate biti prijavljeni!

  • vanjja
    member
    19.01.2019. 19:45
    @yolix83 Nije ovo klasični dokumentarac, više je koncert sa prevodom. Pomalo, između nekih pjesama, ide naracija, Watersovo razmišljanje...
  • yolix83
    Translator
    19.01.2019. 11:44
    Najbolji koncert na kom sam bio. Nisam ni znao da postoji dokumentarac. Gledaće se obavezno.
  • vanjja
    member
    19.01.2019. 00:46
    Kreativni genije Pink Floyda Roger Waters, prepričava pad u depresiju i slom izmišljene rok zvijezde "Pinka". Iako inspirisan ličnim životom, veliki uticaj na albumu imao je Berlinski zid koji je poslije Drugog svjetskog rata podijelio Njemačku na dva dijela. 

    Zahvaljujući multimedijalnim tehnologijama, Waters je na ovoj turneji uspješno pozvao na rušenje zidova i barijera između ljudi, koje prouzrokuju smrt nevinih. Iako konceptualan album koji se sluša u cjelini, publika uvijek sa nestrpljenjem iščekuje možda najbolji rok-singl u istoriji 'Another Brick In The Wall', koji je nadživio i pregazio album, što Waters prilikom realizacije albuma svakako nije želio! No, pažljivim slušanjem/gledanjem koncerta, ređa se zaista sjajna priča: Mother, Your Lust, Don't Leave Me Now, Another Brick in the Wall part III, Hey You... No ipak, najbolju reakciju publike uvijek izaziva Comfortably Numb. Waters ispred zida pjeva uvodne stihove, dok u nastavku pjesme, na žalost umjesto Davida Gilmoura, na vokalu se pojavljuje Robbie Wycoff, a na gitari Dave Kilminster, koji se platformom uspinje na vrh zida. Waters lupa po zidu i jednim jakim udarcem stvara se iluzija da je zid slomljen i simbolizuje "Pinkov" nervni slom. Publika, znajući šta slijedi, skandira "Run Run Run" i kreće Run Like Hell. Nakon Waiting for the Worms i The Trial slijedi fantastična zvučna (surround) eksplozija kojom se zid ruši. Na ruševinama svi zajedno izvode Outside the Wall i... 

    Ugrabite da pogledate koncert Watersa dok je još živ (76 god.), vrlo je aktivan, a spektakl? Niko osim Pink Floyda NIJE pravio veći!


    W@nj@ (obožavalac, ipak više Floyda nego Watersa) 
Naloži več komentarjev
Pokaži temo na forumu (4)

{{message}}

{{item.title}}