Film

drama (2004)

Sag-haye velgard

Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

}
Ocena uporabnika
-
7,2
Sag-haye velgard

Leto:

2004

Zvrst:

drama

Trajanje:

93 min

Režija:

Marzieh Makhmalbaf

Scenarij:

Marzieh Makhmalbaf


Glavne vloge:


Agheleh Rezaie
  >  The mother
Zahed
  >  Zahed
Sohrab Akbari
  >  Atef, the guard
Twiggy
  >  Dog
Gol-Ghotai
  >  Gol-Ghotai
Emameddin Vakil
  >  Cinema teller
Ghomri Valad Amir
  >  Woman in a burqa
Akhtar Abdolaziz
  >  Cart driver
Razeddin Sayyar
  >  Old crazy man
Maydeh Gol
  >  Grand-mother
Jamil Ghanazideh
  >  Angry guardian
Agheleh Shamsollah
  >  Female cell guardian
Shah Mahmood Golbahari
  >  Rose seller

Povzetek:


Današnji Kabul, prijestolnica zemlje uništene zamalo polustoljetnim ratovima, mjesto je na kojemu se susreću svi oblici ljudske patnje. Najdublje su traumatizirana djeca, deseci tisuća one koja su ostala bez jednoga ili oba roditelja te žive na ulici boreći se za preživljavanje. Osmogodišnja djevojčica (G. Ghoti) i njezin godinu dana stariji brat (Z.) sretniji su jer imaju majku, ali je ona poput brojnih drugih Afganistanki zatvorena bez suda i bez stvarne krivnje. Kada se stražari smiluju, djeca uspijevaju barem na trenutak pronaći krov nad glavom i prenoćiti s majkom u hladnoći zatvorske ćelije. Kada ostanu nepopustljivi pred dječjom patnjom, brat i sestra su prepušteni sami sebi i ulicama razorenoga grada. No ljudskost u njima ne nestaje pa, iako i sami beskućnici, spašavaju život psu lutalici koji bez njihove pomoći ne bi preživio. Prastari film Kradljivci bicikla koji slučajno vide u lokalnome kinu navodi ih na zamisao da krađom osiguraju trajni ulazak u zatvor i spajanje okrutno razdvojene obitelji...

"Stray Dogs", dojmljiva drama o odrastanju na ulicama ratom razorene afganistanske prijestolnice, drugi je film nadarene iranske redateljice Marziyeh Meshkini. Pozornost filmske javnosti skrenula je već svojim prvim samostalnim radom, trodijelnim omnibusom "The Day I Became a Woman", koji je snimila 1999. i prikazala u programu Tjedna kritičara na Međunarodnom festivalu u Veneciji 2000. godine. Do zamisli je došla dok je kao asistentica Samire Makhmalbaf, svoje profesorice filmske režije, boravila u Kabulu i u jednom od lokalnih zatvora upoznala ženu koja je kažnjena zato što se nakon desetogodišnjega čekanja nestaloga muža udala za drugoga muškarca. Kazna je postala stostruko teža jer su joj djeca ostala bez ikoga na gradskim ulicama. Beskrajnu ljudsku patnju Meshkinijeva slika najjednostavnijim filmskim sredstvima, nizanjem krupnih kadrova dječjih lica, egzotičnih kadrova svakodnevice siromašnoga grada i prizora svakodnevnoga preživljavanja u kojemu su podjednako ugroženi ljudi i životinje. Filmski jezik lišen svakoga ukrasa i složenijega izričaja, kao i uloge povjerene isključivo naturščicima ili debitantima, podcrtavaju dramatičnost priče biblijske snage i jednostavnosti. Ovaj izvrstan film prikazan je na gotovo svim značajnijim svjetskim filmskim festivalima, a osvojio je i UNICEF-ovu nagradu i priznanje za kulturnu i umjetničku komunikaciju u Veneciji 2004., nagrade FIPRESCI i Netpack u Singaporeu, nagradu za najbolju glumicu u Parizu i nagradu za najbolji film na Međunarodnom festivalu na Bermudima 2005. godine.
  • Poglejte podobne vsebine
  • Komentarji (1)
  • Asbe du-pa

    Asbe du-pa (2008)

    drama

    A father who has a young son with one leg and no other household members must go to India for some weeks. He hires another boy for a dollar a day to carry the son around on his back, to the school or...
  • Buda as sharm foru rikht

    Buda as sharm foru rikht (2007)

    drama, vojni

    A young girl zealously wants to go to school and learn to read and write. Almost everywhere she is met with hostility or indifference. The only young boy who takes her to his school is thrown out by...
  • Roozi ke zan shodam

    Roozi ke zan shodam (2000)

    drama, komedija

    A film comprised of three interconnected vignettes that depict women at three stages of life in Iran. The first part centers on a young girl on her ninth birthday who is told that she can no longer...
  • Panj é asr

    Panj é asr (2003)

    drama

    Nogreh is a young Afghani woman living with her father and her sister-in-law, Leylomah, whose husband, Akhtar, is missing. Beyond the issue of Akhtar, Leylomah is most concerned with how to feed her...

Za komentiranje morate biti prijavljeni!

  • puppet_master
    eXtreme member
    19.05.2021. 12:44
    Iranski film smešten u susedni posleratni Avganistan, u kojem posle sve te krvi i stradanja lutaju izgladnela deca bez krova nad glavom, o kojoj u svom tom haosu ionako nema ko da brine. Malecni brat i sestra lutaju od jednog zatvora, u kojem im je otac, taliban zatočen od strane Amera, do drugog, u kojem im je majka, jer se, sirota, preudala misleci da joj je suprug poginuo kako nije bilo vesti o njemu punih 5 godina, te je po tamošnjim strogim zakonima osuđena na robiju zbog neverstva. Deca se vode kao "noćni zatvorenici", jer imaju pravo provesti noć u ćeliji sa svojom majkom, no i to se uskoro menja, te im čak i ta vrata, pred koja se često vraćaju jer ne znaju gde bi drugde, bivaju zatvorena.

    Mi dakle pratimo to sumorno potucanje dece po pustinjskim goletima, od praga do praga varošica, zajedno sa izgladnelim psom na koga su se sažalili jer su druga deca pokušavala da ga, kao američkog psa, ubiju. Sve deluje jezivo, predeli su me od samog starta podsećali na Tatooine, dok su mi deca izgledala kao da su ispala iz Mad Max 3. To ne kažem kao (jeftinu) pošalicu, već samo kao utisak o tome koliko nam takva sredina može delovati nadrealno, nestvarno...na šta pa da liče situacija i okoliš u toliko unakaženoj zemlji, posle Rusa, Talibana i Amera, zatočenoj u kakvom srednjevekovnom vakumu, gde, kao i uvek i svuda, ispaštaju najviše oni koji su najmanje krivi, deca.

    Film, možda pre sam pristup, ima svojih mana, ova deca umiljato traže samo sažaljenje od sveta u kojem su se našla, što je meni ponegde delovalo veštački, iako ni malo ne sumnjam da je tako (ili gore) u Avganistanu, tek bi mi više leglo da su stvari negde prizemnije, manje sentimentalne, hladnije, bez ovoliko truda rediteljke da nam utrlja sve to u oči. Ne gubi time film previše na efektnosti, kao ni sama tema kojom se bavi, samo je moglo to sve i drugačije. Ono što, uprkos navedenoj prenaglašenosti, ostaje, je ipak poruka o jezivoj svakodnevnici sve te dece nasilno gurnute u glad, lutanje i beznađe, u sred zemlje oko koje su se otimale velesile, uređenja, ideologije, religijski fanatizam, dok su, eto, ova gladna unezverena deca njena budućnost.

{{message}}

{{item.title}}