Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!
}
Naslov:
Onstran zrcalaLeto:
1961Zvrst:
dramaTrajanje:
90 minRežija:
Ingmar BergmanScenarij:
Ingmar BergmanGlavne vloge:
Max von Sydow > Karin's husband
Max von Sydow > Martin
Harriet Andersson > Karin
Harriet Andersson > sister
Gunnar Björnstrand > David
Gunnar Björnstrand > father
Lars Passgård > brother
Lars Passgård > Minus
Povzetek:
Cikel: INGMAR BERGMAN
THROUGH A GLASS DARKLY
V švedski meščanski družini, ki preživlja dopust na enem izmed samotnih otokov Severnega morja, so vezi že dolgo krhke. Oče David je pisatelj, ki zanemarja družino in se posveča književnosti. Zdaj pa družini preti nova tragedija. Davidova odrasla hči Karin trpi za shizofrenijo in na otok pride z možem Martinom, ki jo ljubeče spodbuja. Martin ne sluti, da se njeno stanje hitro poslabšuje... Na drugi strani se njenega drsenja v norost zaveda oče, ki je prebral hčerin dnevnik, a je tako čustveno distanciran do družine, da ji ne zna pomagati. Karin doživi hudo shizofrenično epizodo s prisluhi in religioznimi prividi. Prepričana je, da jo bog čaka na drugi strani vrat v zgornjem nadstropju počitniške hiše. Ravno ko se odprejo vrata, se na otok spusti helikopter in njen privid boga se spremeni v halucinacijo pretečega pajka. Karin se dokončno zlomi, misleč, da ni dobrega boga.
Gre za del trilogije »Tišina Boga« o razbiti družini zlomljenih posameznikov, ki so izgubili vez drug z drugim in jo poskušajo ponovno vzpostaviti, čeprav se zdi njihov trud zaman. Poglobljeno obravnava tudi zlomljeno duševnost, vero in njen nujni kontrapunkt, dvom. Konec je srečen in nesrečen, saj se na podlagi hčerinega duševnega razpada pobotata oče in sin: žarek upanja posije šele na ozadju katastrofe. Film je prejel oskarja za najboljši tujejezični film leta 1962 in slovi po markantnem nastopu Harriet Andersson kot shizofrene bolnice. Anderssonova brezhibno zaigra skrajno nasprotna razpoloženja in svojemu liku vdihuje dvoje nasprotnih teženj: po treznosti in življenju ter, na drugi strani, po blaznosti in anihilaciji.
- Poglejte podobne vsebine
- Komentarji (1)
Skammen (1968)
drama, vojni
"Sramota" je mojstrovina Ingmarja Bergmana, ki je s tem filmom obsodil vojno – vse vojne, ne glede na to, na kateri strani si. V njem spoznamo nekdanja glasbenika Evo in Jana Rosenberga...
Sommaren med Monika (1953)
drama, romantični
Hari, 19-godišnji mladić koji upoznaje Moniku, romantičnu i nesmotrenu 17-godišnju buntovnicu i jako se zaljubljuje u nju. Oni dobijaju suludu ideju, ostavljaju svoje porodice i beže iz grada...
Nattvardsgästerna (1963)
drama
Film na poseban način prikazuje gubljenje vere i nemogućnost da se da i primi ljubav, dekadenciju. Naizgled jednostavna priča, ali tu se krije suština problema ljudi u celom svetu. Film Zimsko...
Persona (1966)
drama, srhljivka
Zgodba spremlja mlado bolniško sestro Almo (Bibi Andersson) in njeno oskrbovanko, slavno igralko Elisabet Vogler (Liv Ullmann). Ta je po živčnem zlomu na odrskih deskah nema in negibna, psihiater pa...
Za komentiranje morate biti prijavljeni!
Uploader
27.08.2015. 02:09
Såsom i en spegel (1961)Žanr: Drama
Trajanje: 89 min
Država: Švedska
Jezik: Švedski, Latinski
Režija: Ingmar Bergman
Scenarij: Ingmar Bergman
Uloge:
Harriet Andersson ... Karin
Gunnar Björnstrand ... David
Max von Sydow ... Martin
Lars Passgård ... Minus
[tube]KIKZ5dpA5KU[/tube]
Karin i njezin suprug, liječnik Martin, dolaze u posjet njezinu ocu, piscu Davidu, i mlađem bratu Minusu koji žive na otoku. Karin pati od psihičkog poremećaja i sve češćih halucinacija te počinje vjerovati da će Bog doći kroz zid napuštene spavaće sobe na katu i da ona može kroz taj zid ući u drugi svijet. Naposljetku, Karin i njezin brat upuštaju se u incestuozni odnos.
Prvi dio Bergmanove tzv. "trilogije o vjeri" (slijede "Nattvardsgästerna" i "Tystnaden"), nastavlja se analizom osobnosti umjetnika na redateljevo ranije djelo "Ansiktet" (1958). Dok je u tom filmu implicitno opravdavao umjetnički poziv koji uključuje i obmanjivanje okoline, u ovom lik umjetnika (David), potpuno posvećen profesiji, pati od iluzije vlastite veličine. U tom smislu David je i autoreferencijalna figura samog Bergmana, što je razvidno u sceni u kojoj pisac ima beretku i staru kožnu jaknu – redateljeve omiljene odjevne predmete, a njegova patnja zbog književnih "muka" i "mrskih riječi" iskazuje ideju o jeziku kao stranom pa i neprijateljskom elementu, što će Bergman do vrhunca dovesti u filmovima "Tystnaden" i "Persona".
Film etablira more kao jedan od trajnih okvira Bergmanovih ambijenata (asketski okoliš vizualizacija je očaja i otuđenja osamljenih protagonista), a potvrđuje redateljevo zanimanje za motiv igre u igri: u jednoj sekvenci Karin, Minus i Martin izvode u Davidovu čast kratak Minusov dramolet, izrazito ironično djelo koje Minus opisuje kao "moralitet namijenjen isključivo pjesnicima i piscima". Sam Minus sebe poima kao perfekcionista i purista pa je svjestan da je njegov otac osrednji pisac; ipak, njegova je dominantna značajka seksualna nezrelost što dovodi do fizičkog ljubavnog odnosa njega i sestre, a pod utjecajem Karinina psihičkog stanja.
"Kroz tamno ogledalo" označava i početak Bergmanovih sumnji u kršćanskog Boga, koji je ovdje označen kao "destruktivan i opasan" što se u filmu "Nattvardsgästerna" radikalizira sumnjom u bilo kakvo Božje postojanje.
Film je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku. link