Papillon - Leptir bez krila

Francuzi su kao i neki drugi veliki i „uljuđeni“ narodi imali svoje prljave tajne. Njihova tajna se zvala Francuska Gvajana. U 18 stoleću Francuzi su slali naseljenike u svoju južnoameričku koloniju, a tijekom 19. i 20. stoleću slavu je stekla kao prekomorski zatvor za teške kriminalce, ali i političke neistomišljenike. Službene brojke kažu da je što u Francuskoj Gvajani, što na Vražjem otoku kaznu služilo 80.000 ljudi. Od toga je preživjelo samo 3 odsto. Tropski pakao na zemlji...

Papillon, pravim imenom Henry Charriere ukrade dijamante koje nije smio zadržati, te se zamjeri moćnom pariškome podzemlju. U namještenom procesu biva osuđen za tobožnje umorstvo, te brodom bude prebačen na osluženje kazne u Francusku Gvajanu. Još na brodu upozna krivotvoritelja Degu, kojem ponudi zaštitu u zamjenu za financiranje bijega iz tropskoga pakla.

Neobično prijateljstvo dvoje robijaša, pakleni uvjeti u Francuskoj Gvajani, te pokušaji bijega iz zatvora koji je sama priroda učinila nemogućim, odlična su potka za kvalitetan film. Taj film je i snimljen, radi se o Papillon iz 1973. godine, a svi ga i danas pamte po dva slavna glumca - Steve McQueen i Dustin Hoffman. Uspoređivati ovu verziju iz 2017 godine i spomenuti briljantni klasik iz 1973. godine, nemoguće je. Svaka usporedba ide direktno na štetu novije verzije legendarne autobigrafije Henrya Charriera. Da ne seciram film, jer nemam dosta prostora za to, zadržat ću se na najvažnijem.

Glumački par Charlie Hunnam i Rami Malek, nisu do pupka velikanima McQueenu i Hoffmanu. Nije da ja nisam gledao Sons of Anarchy, pogledao sam svaku epizodu. Jaxa sam obožavao, dobro je funkcionirao u MC kožnjaku. No nakon toga njegova karijera, tj. pokušaj producenata da od osrednje tv zvijezdice stvore ozbiljnoga glumca za velika platna, nije donijela željene rezultate. Od Kralja Arthura do istraživača za izgubljenim gradom Z u džungli. Uvijek isto. Zamišljeni pogled... i to je sve. Sva njegova glumačka ekspresivnost stane u tu rečenicu. Nema energije za nositi velike filmove.

Malek pak ima svoje fanove, još više ima onih koji Bohemian Rhapsody zbog njega neće ni gledati. Bolji je glumac podosta od Hunnama, no u ovome filmu to se ne vidi. Na žalost, nisu uspjeli udahnuti životnost u ovu dobru pustolovnu priču o prijateljstvu dvoje ljudi koji žive na najgorem mogućem mjestu na zemlji- kažnjeničkoj koloniji u paklu Francuske Gvajane i legendarnoga Vražjeg otoka. Ovaj film je možda snimljen za nove generacije, no i oni bi bolje prošli da pogledaju prvu verziju, onu iz 1973 godine. To je, ujedno, i moja preporuka, pogledajte verziju iz 1973 godine.

Zanimljivost: Henry Charriere je svoju kaznu služio u periodu između 1931. i 1945. godine. Sa Vražjega otoka je pobjegao na splavi izrađenoj od kokosovih oraha. Uhvaćen je u El Doradu, odslužio je kratku kaznu te se oženio indijankom u Venezueli, gdje je živio do kraja života. Vladalo je i još vlada mišljenje da je on sublimirao priče ostalih zatvorenika, te nije proživio osobno sve ono što je tvrdio u autobigrafiji. Osim njega, daleko najpoznatiji zatvorenik je bio Alfred Dreyfus, general osramoćen u montiranom političkom procesu. Proveo je nekoliko godina u južnoameričkoj kažnjeničkoj koloniji. Zatvor na Vražjem otoku je konačno zatvoren tek 1953. godine, a sada je turistička atrakcija i centar „Svemirskoga programa Gvajana“....